Vodič
Udario mi auto na parkingu i pobegao — šta da radite odmah
· Provereno
Ne pomerajte vozilo, fotografišite zatečeno stanje i pozovite policiju na 192 uz izričit zahtev za uviđaj. Po članu 171. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima (ZOBS) policijski službenik je dužan da izađe na mesto nezgode sa manjom materijalnom štetom i izvrši uviđaj, ako to zatraži jedan od učesnika ili lice koje je pretrpelo materijalnu štetu. Odmah zatim obiđite okolne objekte, zapamtite gde ima kamera i tražite da sačuvaju snimak za tačan vremenski prozor — snimke po zakonu dobija policija, ne vi. Bez policijskog zapisnika ostajete bez najjačeg dokaza o šteti i okolnostima — i pred tuđim osiguranjem, i pred Garantnim fondom, i pred sopstvenim kaskom.
Parking je deo puta, i ovo jeste saobraćajna nezgoda
ZOBS u članu 7. definiše parkiralište kao „deo puta namenjen, uređen i označen prvenstveno za parkiranje vozila, koji se sastoji od jednog ili više parking mesta“. Saobraćajna nezgoda je, po istom članu, „nezgoda koja se dogodila na putu ili je započeta na putu, u kojoj je učestvovalo najmanje jedno vozilo u pokretu i u kojoj je najmanje jedno lice poginulo ili povređeno ili je nastala materijalna šteta“.
Vaš parkiran auto, tuđe vozilo u pokretu, ulubljen bok — to je saobraćajna nezgoda u smislu zakona, sa svim pravima koja iz toga slede. Ako vam neko kaže da „to nije udes“, ovo su dve definicije na koje se pozivate.
Isti član put definiše ovako: „put je izgrađena, odnosno utvrđena površina koju kao saobraćajnu površinu mogu da koriste svi ili određeni učesnici u saobraćaju, pod uslovima određenim zakonom i drugim propisima“. Zatvorene privatne garaže i dvorišta koja nisu u opštoj upotrebi ne moraju da uđu pod tu definiciju; tamo se pravni osnov traži drugde.
Zašto ne pomerati auto
ZOBS traži uklanjanje vozila samo u jednom slučaju. Član 172. stav 1. tačka 2) nalaže učesniku nezgode sa manjom materijalnom štetom da „ukloni vozilo i druge predmete sa kolovoza, ako onemogućavaju ili ugrožavaju odvijanje saobraćaja, odnosno ako preti opasnost od novih saobraćajnih nezgoda“.
Auto u svom parking mestu ne ometa saobraćaj. Nemate obavezu da ga pomerite.
Zakon nigde ne uslovljava izlazak policije time da vozilo nije pomereno. Ali uviđaj je snimak zatečenog stanja: položaj vozila, visina i pravac ogrebotine, otisak tuđe boje, krhotine na asfaltu. Kad to nestane, uviđajniku ostaje samo vaša izjava.
Ako auto mora da se skloni — blokira izlaz iz garaže, stoji na kolovozu — prvo napravite fotografije sa sva četiri ugla i jedan širok kadar, pa tek onda mičite.
Fotografišite ovim redom
- Širok kadar — auto u parking mestu, sa nečim prepoznatljivim u pozadini: ulaz u zgradu, broj parking mesta, natpis prodavnice.
- Sva četiri ugla vozila, sa razdaljine.
- Oštećenje izbliza, sa nečim za razmeru pored (ključevi, novčanica).
- Visina oštećenja od zemlje. Ovo se najčešće preskoči, a upravo visina kaže da li je udario kombi, džip ili niski putnički auto.
- Tragovi tuđe boje, plastika, staklo, delovi retrovizora na asfaltu i na vašem limu. Ne skupljajte ih i ne brišite — to je materijal za uviđaj.
- Susedna vozila i njihove tablice. Neko od tih vozača je možda video, ili ima kameru na vetrobranu.
- Vreme. Zabeležite kada ste zatekli štetu i kada ste poslednji put sigurno videli auto neoštećen. Taj vremenski prozor je prvo što će vas pitati onaj ko čuva snimke.
Kamere: rok je najmanje 30 dana, ali snimak ne dobijate vi
Član 32. stav 1. Zakona o privatnom obezbeđenju: kada se objekat ili prostor u javnoj upotrebi štiti uređajima za snimanje slike, firma za privatno obezbeđenje ističe vidljivo obaveštenje, a korisnik usluga je obavezan da to prihvati i „arhivirane snimke čuva najmanje 30 dana i da ih, na zahtev, stavi na uvid ovlašćenom policijskom službeniku“.
Stav 3. istog člana zabranjuje ustupanje tih podataka trećim licima i javno objavljivanje, „osim u slučajevima predviđenim zakonom“. Zato vam obezbeđenje tržnog centra neće dati snimak, ma koliko ljubazno tražili — nije stvar volje. Za korisnika usluga koji snimke ne čuva 30 dana ili ih ne stavi policiji na uvid, član 80. stav 1. tačka 2) istog zakona propisuje kaznu od 500.000 do 2.000.000 dinara za pravno lice.
Šta vi možete da uradite istog dana:
- Tražite od obezbeđenja da sačuvaju segment za tačan vremenski prozor i zapišite ime osobe kojoj ste to rekli.
- Zapišite tačnu adresu objekta i položaj kamere, pa sve to dajte policajcu na uviđaju da uđe u zapisnik.
- Ako kamera pripada stanu, radnji ili zgradi bez ugovora o privatnom obezbeđenju, rok od 30 dana ne mora da važi. Tu se snimci brišu kad ko stigne, pa je isti dan jedini pouzdan rok.
Gradske kamere i kamere parking servisa razlikuju se od grada do grada; pitajte policiju šta je na toj lokaciji dostupno.
Evropski izveštaj vam ovde ne pomaže
ZOBS ga u članu 7. definiše kao „propisani obrazac koji učesnici u saobraćajnoj nezgodi popunjavaju nakon saobraćajne nezgode sa manjom materijalnom štetom“.
Reč je o učesnicima, u množini. Obrazac je po konstrukciji dvostran: pretpostavlja dva prisutna vozača koji se saglase oko okolnosti i oba ga potpišu. Kada je drugi vozač otišao, nema ko da ga potpiše.
Kod pobegle stranke policijski zapisnik je zamena za izveštaj, a ne obrnuto. Obrazac vam osiguravajuće društvo izdaje uz polisu autoodgovornosti (član 173. stav 3. ZOBS-a); držite ga u autu za slučaj kada druga strana jeste tu.
Šta je zakon tražio od vozača koji je pobegao
Član 172. stav 1. tačka 5) ZOBS-a: učesnik nezgode sa manjom materijalnom štetom dužan je da „ostavi podatke o sebi i vozilu vozaču oštećenog vozila ili držaocu druge oštećene stvari u nezgodi, odnosno policiji“.
A onda dolazi stav 2:
„Ako učesnik u saobraćajnoj nezgodi u kojoj je nastala samo manja materijalna šteta na drugom vozilu, zbog odsutnosti vozača drugog vozila, nije u mogućnosti da pruži lične podatke i podatke o osiguranju vozila, dužan je da o toj nezgodi obavesti nadležni organ unutrašnjih poslova i da dostavi svoje lične podatke i podatke o oštećenom vozilu.“
Papirić pod brisačem je pristojna verzija. Zakonska obaveza je da se sam prijavi policiji.
Praktična posledica: dan-dva nakon prijave pitajte u policijskoj stanici da li je za taj događaj stigla prijava sa druge strane.
Kazna: 10.000 do 20.000 dinara i 2 kaznena poena
Bekstvo sa mesta nezgode u kojoj je nastala samo materijalna šteta nije automatski krivično delo.
- Član 332. ZOBS-a propisuje novčanu kaznu od 10.000 do 20.000 dinara za lice koje postupi suprotno, između ostalog, članu 172. st. 1. i 2.
- Član 335. ZOBS-a za povredu člana 172. st. 1. i 2. kumulativno izriče 2 kaznena poena.
Gde je granica prema krivičnom delu:
- ZOBS manju materijalnu štetu definiše kao štetu „u vrednosti manjoj od one za koju je propisana krivična odgovornost“. Cifru ne ispisuje — upućuje na Krivični zakonik.
- Član 289. stav 1. Krivičnog zakonika propisuje zatvor do tri godine za učesnika u saobraćaju koji se ne pridržava propisa i time toliko ugrozi javni saobraćaj da dovede u opasnost život ili telo ljudi ili imovinu većeg obima, pa usled toga nastupi laka telesna povreda ili imovinska šteta „koja prelazi iznos od dvesta hiljada dinara“. Otuda 200.000 dinara kao granica o kojoj se govori. Sama cifra nije dovoljna — mora postojati i ugrožavanje javnog saobraćaja.
- Ako je neko povređen, primenjuje se član 296: vozač koji ostavi bez pomoći lice povređeno njegovim vozilom kažnjava se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine, a ako je usled nepružanja pomoći nastupila teška telesna povreda — zatvorom od šest meseci do pet godina.
Ogrebotina na parkingu je prekršaj sa dva poena. Bekstvo od povređenog čoveka je sasvim drugo delo.
Ako vam je svedok ostavio tablicu
Dva su puta, i vredi ići oba istovremeno.
Prvi — policija. Predajte tablicu policajcu na uviđaju ili je unesite u prijavu. Podaci o vlasniku vozila su podaci o ličnosti u smislu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti („Sl. glasnik RS“, br. 87/2018), a MUP građanima ne nudi javnu proveru vlasnika po registarskoj oznaci. Put do druge strane ide preko policije i osiguranja. Ako naiđete na plaćene „provere tablica“, pitajte tačno šta isporučuju pre nego što platite — registar vlasnika građaninu nije javno dostupan.
Proverite i sam zapis. Srpske tablice imaju dvoslovnu oznaku područja, pa tri cifre — u Beogradu četiri — pa dva slova (NS 123-AB, BG 1234-AA). Od 1. avgusta 2017. slova Č, Ć, Š, Ž i Đ ne koriste se u završnoj kombinaciji slova, ali su i dalje u oznakama područja (ČA, ŠA, ĆU) — a svedoci ih redovno zapišu kao C, S, Z ili D.
Drugi — direktna poruka. Ako vozač udarac nije ni primetio, poruka mu može stići pre nego poziv iz stanice. re:plyte je dostupan u Google Play-u i App Store-u. U aplikaciji izaberete zemlju izdavanja i registarsku oznaku, razlog i pošaljete poruku vlasniku tog automobila. Nijedna strana ne vidi broj telefona druge. Uz tekst možete poslati fotografije, glasovnu poruku i lokaciju.
Budite realni oko toga šta ovo jeste. Ne otkriva vam ko je vlasnik i ne zamenjuje policijski zapisnik — zapisnik vam i dalje treba za naplatu štete. Nije trenutno kao poziv i nije servis za hitne slučajeve; za to je 192. Ako vlasnik nema aplikaciju ili tablica još nije preuzeta, poruka čeka do 30 dana i onda ističe. Rukom napisana cedulja pod brisačem ima jednu prednost koju nijedna aplikacija nema: stiže i do onoga ko nema nikakvu aplikaciju.
Naplata štete: tri scenarija, tri različita ishoda
1. Vinovnik je poznat i ima autoodgovornost
Najlakši slučaj. Odštetni zahtev podnosite neposredno njegovom društvu za osiguranje (član 24. stav 1. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju). Rokovi iz tog zakona:
- 15 dana od dana nezgode da se odgovorno društvo za osiguranje obavesti o nezgodi (član 23). To je rok za obaveštenje, ne rok za podnošenje odštetnog zahteva — propušten sam po sebi ne gasi pravo na naknadu.
- 14 dana od prijema zahteva da osiguranje utvrdi osnov i visinu, dostavi obrazloženu ponudu i isplati naknadu. Ako to u tom roku nije moguće, rok je 45 dana za štetu na stvarima, pa još 14 dana za isplatu (član 25).
- 8 dana za „malu štetu“ — zahtev manji od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti uz priložene dokaze (član 27).
- Ako obrazložene ponude nema ni posle 90 dana od prijema zahteva, možete podneti tužbu i o tome obavestiti Narodnu banku Srbije (član 24. stav 3). Ranija tužba se smatra preuranjenom.
2. Vinovnik je poznat, ali vozilo nije bilo osigurano
Ovde ulazi Garantni fond, koji zakon osniva članom 74. radi zaštite oštećenih lica kada je šteta pričinjena upotrebom neosiguranog ili nepoznatog prevoznog sredstva. Član 91. propisuje da se šteta naknađuje „u istom obimu i prema istim uslovima kao da je, na dan nastanka štetnog događaja, bio zaključen ugovor o obaveznom osiguranju“.
- Obrazac „Zahtev za naknadu štete od neosiguranog vozila“ preuzima se na uos.rs/odstetni-zahtevi. Adresa Udruženja osiguravača Srbije je Trešnjinog cveta 1g, 11150 Beograd.
- Uz zahtev ste dužni da priložite dokaz da je štetu prouzrokovalo neosigurano vozilo (član 94) — u praksi policijski zapisnik.
- Ako Fond ne odgovori u roku od 90 dana, možete tužiti Fond i obavestiti Narodnu banku Srbije (član 95).
- Fond zatim regresira isplaćeni iznos od vlasnika koji nije zaključio osiguranje (član 91. stav 2). Od vas se ne naplaćuje ništa.
3. Vinovnik ostane nepoznat — ovo je loša vest
Član 92. stav 2. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju: kod štete koju prouzrokuje nepoznato motorno vozilo, Garantni fond štete na stvarima naknađuje samo ako je nekom učesniku nezgode „naknadio štetu zbog teške telesne povrede koje su zahtevale bolničko lečenje“, uz učešće oštećenog u šteti od 10%, a najviše 500 evra u dinarskoj protivvrednosti.
Udruženje osiguravača Srbije to na svojoj stranici o Garantnom fondu kaže izričito, i to baš na primeru parkinga: „Oštećeno lice nema pravo na naknadu štete na vozilu iz sredstava garantnog fonda ukoliko je štetu prouzrokovalo nepoznato motorno vozilo, a nije bilo povređenih lica koja su zahtevala bolničko lečenje“.
Prevedeno: ulubljen branik na parkingu, niko nije povređen, vozač nikad nije nađen — Garantni fond to ne plaća. Obrazac za štetu od nepoznatog vozila postoji i možete ga podneti, ali ishod određuje ovaj uslov. Ostaje kasko ili sopstveni trošak.
Zbog toga se sve odlučuje u prvih sat vremena. Kamera, svedok i zapisnik su razlika između prvog i trećeg scenarija.
Kasko. Ako je imate, prijavite štetu odmah. Rok za prijavu i to da li se kod nepoznatog vinovnika traži potvrda policije nisu zakonske kategorije nego uslovi konkretne polise — pročitajte svoje uslove, ne tuđe iskustvo sa foruma.
Ko plaća uviđaj
Član 171. stav 3. ZOBS-a: „troškove vršenja uviđaja snosi osiguravajuće društvo kod koga je osigurano vozilo čiji vozač zahteva vršenje uviđaja“. Kada uviđaj tražite vi, račun ide vašem osiguravaču, a ne vama. Ako ste zbog troška oklevali da pozovete policiju — nemate zašto.
Da vas sledeći put nađu odmah
Rukom napisan broj na šoferšajbni radi, ali ga vidi svako ko prođe pored auta, a ne samo onaj kome zaista treba. Kod re:plyte poruka putuje na tablicu, ne na broj telefona: vlasnik bira koje razloge prima i podešava tiho vreme u kojem se poruka zadržava dok ono ne prođe, a kada preuzme svoju tablicu, dobija i QR nalepnicu za kontakt i besplatan PDF za štampu. Sve navedeno je besplatno. Ograničenje ostaje isto: ako druga strana nema aplikaciju, poruka čeka do 30 dana i ističe.
Ukratko
- Ne pomerajte auto i ne dirajte krhotine — nemate obavezu da ga sklonite ako ne ometa saobraćaj (član 172. stav 1. tačka 2) ZOBS-a).
- Zovite 192 i tražite uviđaj. Policija je dužna da izađe na zahtev oštećenog (član 171), a trošak snosi osiguranje, ne vi.
- Kamere istog dana. Snimci se čuvaju najmanje 30 dana i stavljaju na uvid policiji, ne vama (član 32. Zakona o privatnom obezbeđenju).
- Bekstvo sa mesta nezgode sa materijalnom štetom je prekršaj: 10.000–20.000 dinara i 2 kaznena poena (čl. 332. i 335. ZOBS-a). Krivično delo postaje tek preko granice iz člana 289. Krivičnog zakonika ili ako ima povređenih.
- Ako vinovnik ostane nepoznat, Garantni fond ne plaća štetu na vozilu kada nema teško povređenih (član 92. stav 2). Zato je zapisnik iz prvog sata vredniji od svega ostalog.
Opšte informacije, ne pravni savet. Ažurirano u avgustu 2026.
Česta pitanja
Da li policija izlazi na parking zbog ogrebotine na autu?
Da, i to je zakonska obaveza, ne usluga. Član 171. stav 1. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima propisuje da je policijski službenik dužan da izađe na mesto nezgode sa manjom materijalnom štetom i izvrši uviđaj, ako to zahteva jedan od učesnika ili lice koje je pretrpelo materijalnu štetu u toj nezgodi. Parkiralište je po članu 7. istog zakona deo puta, pa se pravilo odnosi i na parkinge. Zovite 192 i izričito upotrebite reč „uviđaj“.
Ko plaća uviđaj ako ga tražim kao oštećeni?
Ne vi lično. Član 171. stav 3. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima propisuje da troškove vršenja uviđaja snosi osiguravajuće društvo kod koga je osigurano vozilo čiji vozač zahteva vršenje uviđaja — dakle vaš osiguravač, kada uviđaj tražite vi. Bez tog zapisnika ostajete bez najjačeg dokaza o šteti i okolnostima, pa je oklevanje zbog troška skupo.
Hoće li mi Garantni fond isplatiti štetu ako vozač nikada ne bude pronađen?
Kod čiste materijalne štete najverovatnije neće. Član 92. stav 2. Zakona o obaveznom osiguranju u saobraćaju dozvoljava naknadu štete na stvarima od nepoznatog vozila samo ako je nekom učesniku nezgode naknađena šteta zbog teške telesne povrede koja je zahtevala bolničko lečenje, uz učešće oštećenog od 10% i najviše 500 evra u dinarskoj protivvrednosti. Udruženje osiguravača Srbije to na stranici o Garantnom fondu navodi baš na primeru vozila oštećenog nepoznatim vozilom na parkingu. Kada nema povređenih, ostaje kasko polisa ili sopstveni trošak.
Kolika je kazna za onoga ko udari parkiran auto i pobegne?
Za nezgodu sa samo materijalnom štetom to je prekršaj, ne krivično delo. Član 332. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima propisuje novčanu kaznu od 10.000 do 20.000 dinara za postupanje suprotno članu 172. st. 1. i 2, a član 335. za istu povredu kumulativno izriče 2 kaznena poena. U krivičnu zonu se prelazi tek preko granice iz člana 289. Krivičnog zakonika, koji uz ugrožavanje javnog saobraćaja traži imovinsku štetu preko 200.000 dinara, ili ako je neko povređen pa se primenjuje član 296.
Koliko dugo se čuvaju snimci sa kamera na parkingu i mogu li ja da ih dobijem?
Član 32. stav 1. Zakona o privatnom obezbeđenju obavezuje korisnika usluga privatnog obezbeđenja da arhivirane snimke čuva najmanje 30 dana i da ih na zahtev stavi na uvid ovlašćenom policijskom službeniku. Stav 3. istog člana zabranjuje ustupanje tih podataka trećim licima, osim u slučajevima predviđenim zakonom, pa ih vama obezbeđenje ne sme dati. Zato istog dana tražite da sačuvaju segment za tačan vremenski prozor i tu adresu odmah dajte policiji. Kamere koje nisu pod ugovorom o privatnom obezbeđenju ne moraju biti pokrivene rokom od 30 dana.